Obožavam način na koji puka teorija mnogobrojnih knjiga širi vidike.
Čini mi se da ne bih žalila kada bi mi život protekao u vlažnim prstima koji znatiželjno okreću stranice. Znam da bi se onaj nemirni deo mog duha pobunio. Zavapio za društvom, jer društvena samo bića. Nisi bio loš lik Aristotele. Samo, mnogo je takvih ne-loših likova.

Nađoh k'o za inat da s bivšim dečkom raspravljam o liku i delu Marka Šelića - Marčela. Koji apsurd. Koje traćenje vremena i ispunjavanje života besmislom. Ne živim u iluziji da ću sutra svojim pisanjem i iznošenjem stavova, koje se trudim empirijski da skrojim, promeniti svest drugih ljudi i poboljšati svet.
Svi smo manje ili više svesni stvari oko nas. Realnosti koja nas okružuje. Svako je zbog nečeg nezadovoljan, svakog nešto pak navede na osmeh. 
Ne volim tu bezličnu masu koja nema izraženu notu sopstva u sebi. Čime razmišljate? Da li je za vas "kritičko razmišljanje" tabu? Bauk sa krivim nosem, crnom kapuljačom i ašovom pod miškom?
Na stranu kako se stvar između mene i njega završila, dečko nije loš. Nezreo po sebi, po svojim godinama i svom okruženju, mada bi po porodičnim okolnostima trebao da bude daleko trezveniji. Ubeđuje, tvrdi, nagovara. "Pa pročitaj, jako je kvalitetno."
Sanjivim očima jedva razaznajem slova po ekranu telefona. Ponadala sam se da je poruka na fejsbuku u najgorem slučaju bila neke korisne sadržine. Nerado otvaram link Marčelovog intevjua za neki Kontrapress. 'Mož'š misliti.' - Besnim pred činjenicom da sam mu pedeset puta pre toga napomenula da me taj pisac/pevač - šta god bio, ne zanima. Nekim ljudima ne vredi ponavljati, uvek je posredi bezobrazluk ili glupost.
"Političarima su neophodni huligani." - Uprošćena verzija Marčelovog odgovora na jedno pitanje. 
Zapravo, tema je toliko kompleksna, da sama ta činjenica budi negodovanje u meni. Zašto se ljudi jednostavno ne bave samo onim u čemu su zaista dobari. 
Završivši čitanje celokupnog intervuja, nemo se pitam na šta sam potrošila vreme. Odlučujem da se bivšem dečku osvetim za uložen napor od ranog jutra.
"Vidi, zašto jednostavno prihvataš sve što kaže bez ikakvog promišljanja. Kao što su "političarima neophodni huligani", a samo Šelić razume zašto, tako su nekom reper-piscu neophodni statični ljudi spremni da kliču pred njegovim Nobel-delima, jer je to jedina akcija koju preduzima. Zašto ne bi ti, kao super upućen u rad i delo drugog čoveka i očaran istim tim drugim čovekom, pokrenuo u njemu ideju da osnuje pokret/stranku kada se tako razume? Da vidiš tu njegovu sposobnost liderstva i političku umešnost na delu? Daj da drugi put pričamo o stvarima o kojima možemo oboje. Ovo ne vodi nikuda."
Uvređen i povređen mojom iskrenošću i surovom direktnošću, verovatno podstaknut na prisećanje i našeg raskida i moje nemilosrdnosti kada me neko bespotrebno davi, odlučuje da me otera u pi*ku materinu.
Nisam se potresla iz prostog razloga što sam to bila ja. Potresla bi se da sam se potrudila da budem nešto drugo, a da mi nije uspelo.
Go ahead Marčelo, jednu praznu pamet imaš kao garant klicanja pred iznošenjem realnosti, za čije spoznavanje smo, bože moj, svi mi drugi nesposobni.